Ribica

Ribica

Dramski tekst Ribica (Un pesciolino) najavljen je u jednom kazališnom časopisu iz rujna 1957. kao: “P.P. Pasolini (je) nedavno završio komični monolog u jednom činu”, no komad je ostao neizveden i objavljen je tek posthumno, 2001. godine, u 5. knjizi autorovih sabranih djela, koja objedinjuju njegovo kazalište.

U tom razdoblju Pasolinijevog stvaralačkog rada kazališni tekst se pojavljuje kao izuzetak - nastaje nekoliko godina nakon odlaska iz Furlanije pod pritiskom skandala (1950.), gdje je njegov kazališni rad obilježen utjecajem regionalizma i pedagoške aktivnosti, a nekoliko godina prethodi nastanku njegovih šest tragedija koje je napisao u drugoj polovini šezdesetih.

Njih odlikuju vrlo artificijelni dijalozi, kao projekcija pjesama teže razumljive referencijalnosti: ponekad reproduciraju antički ili shakespearijanski kazališni sustav, ponekad jezik dugih Pasolinijevih poema. Stoga je za razumijevanje Ribice kontekstualno manje važna desetljeće kasnija Pasolinijeva kazališna poetika i više je valja dovesti u sadržajnu i problematsku vezu s drugim i raznovrsnim, ali njoj suvremenim Pasolinijevim djelima.

U mnogo vidova, Ribica zrcali autorova onodobna zanimanja. Kao i u spomenutim rimskim romanima, središnja tema ovoga teksta je seksualnost, a šire i spolna razlika, uloga mladića i djevojaka u društvu i društva u njihovim odnosima, a možda i naznaka dvojnosti ili nepodudarnosti seksa i ljubavi. Oblik u kojem je izražena je samoispovijest, gotovo autobiografska analiza, s laganim pomakom u sociološku fikciju, kojom autor iznosi ne samo svoju, nego i govori o seksualnosti općenito. U Ribici prepoznajemo njezin prvi Pasolinijev izraz: to je panteistički i naturalistički eros, proživljen bolno individualno, u lirskoj egzaltaciji svoje posebnosti, stopljen je s prirodom, ali i u odnosu s društvom, s pripadnošću jednoj dobnoj klasi. U odnosu na žudnju za adolescentne mladiće, gubitak mladosti kod Pasolinija predstavlja gubitak prvog jezika koji je omogućavao izravan i neposredan dodir sa stvarnošću, bez jezičnog posredovanja, što je ovdje izraženo metaforom “ribice”.

Pasolinijevi stavovi na području seksualnosti mijenjali su se u odnosu na evoluciju običaja u društvu, evoluciju u kojoj je i sam sudjelovao svojim djelom, ali je se na koncu i odrekao. Posljednji odjek manifestnog zalaganja za slobodu (i seksualnu) izvan konformističkih kategorija iz Ribice, možda možemo pronaći u konačnom odricanju Pasolinija od svoje uloge u tome procesu, posebice u tekstovima u kojima će se odreći filmova Trilogije života, jer doprinose “seksualnom konformizmu”:

Zlatko Wurzberg

Preveo
Redatelj i dramaturg
Skladatelj i autor songova
Scenografkinja i kostimografkinja
Zlatko Wurzberg
Ivica Buljan
Arsen Dedić
Ana Savić-Gecan
  • Actors
  • Lucija Šerbedžija, Jose, Denis Rubinić (flauta/pikolo-flauta), Ivan Kuruc (harmonika), Igor Mihovilović (gitara), Nenad Mirt (kontrabas), Zdravko Širola (klepetaljke)
Back to home page

Culture

With the support of the Culture
programme of the European Union.

© Copyright Ivica Buljan 2014. All rights reserved. Development Endora

This project has been funded with support from the European Commission. This website reflects the views only of the author, and the Commission cannot be held responsible for any use which may be made of the information contained therein.