Ribica

Ribica

Dramski tekst Ribica (Un pesciolino) najavljen je u jednom kazališnom časopisu iz rujna 1957. kao: “P.P. Pasolini (je) nedavno završio komični monolog u jednom činu”, no komad je ostao neizveden i objavljen je tek posthumno, 2001. godine, u 5. knjizi autorovih sabranih djela, koja objedinjuju njegovo kazalište.

U tom razdoblju Pasolinijevog stvaralačkog rada kazališni tekst se pojavljuje kao izuzetak - nastaje nekoliko godina nakon odlaska iz Furlanije pod pritiskom skandala (1950.), gdje je njegov kazališni rad obilježen utjecajem regionalizma i pedagoške aktivnosti, a nekoliko godina prethodi nastanku njegovih šest tragedija koje je napisao u drugoj polovini šezdesetih.

Njih odlikuju vrlo artificijelni dijalozi, kao projekcija pjesama teže razumljive referencijalnosti: ponekad reproduciraju antički ili shakespearijanski kazališni sustav, ponekad jezik dugih Pasolinijevih poema. Stoga je za razumijevanje Ribice kontekstualno manje važna desetljeće kasnija Pasolinijeva kazališna poetika i više je valja dovesti u sadržajnu i problematsku vezu s drugim i raznovrsnim, ali njoj suvremenim Pasolinijevim djelima.

U mnogo vidova, Ribica zrcali autorova onodobna zanimanja. Kao i u spomenutim rimskim romanima, središnja tema ovoga teksta je seksualnost, a šire i spolna razlika, uloga mladića i djevojaka u društvu i društva u njihovim odnosima, a možda i naznaka dvojnosti ili nepodudarnosti seksa i ljubavi. Oblik u kojem je izražena je samoispovijest, gotovo autobiografska analiza, s laganim pomakom u sociološku fikciju, kojom autor iznosi ne samo svoju, nego i govori o seksualnosti općenito. U Ribici prepoznajemo njezin prvi Pasolinijev izraz: to je panteistički i naturalistički eros, proživljen bolno individualno, u lirskoj egzaltaciji svoje posebnosti, stopljen je s prirodom, ali i u odnosu s društvom, s pripadnošću jednoj dobnoj klasi. U odnosu na žudnju za adolescentne mladiće, gubitak mladosti kod Pasolinija predstavlja gubitak prvog jezika koji je omogućavao izravan i neposredan dodir sa stvarnošću, bez jezičnog posredovanja, što je ovdje izraženo metaforom “ribice”.

Pasolinijevi stavovi na području seksualnosti mijenjali su se u odnosu na evoluciju običaja u društvu, evoluciju u kojoj je i sam sudjelovao svojim djelom, ali je se na koncu i odrekao. Posljednji odjek manifestnog zalaganja za slobodu (i seksualnu) izvan konformističkih kategorija iz Ribice, možda možemo pronaći u konačnom odricanju Pasolinija od svoje uloge u tome procesu, posebice u tekstovima u kojima će se odreći filmova Trilogije života, jer doprinose “seksualnom konformizmu”:

Zlatko Wurzberg

Preveo
Redatelj i dramaturg
Skladatelj i autor songova
Scenografkinja i kostimografkinja
Zlatko Wurzberg
Ivica Buljan
Arsen Dedić
Ana Savić-Gecan
  • Izvođači
  • Lucija Šerbedžija, Jose, Denis Rubinić (flauta/pikolo-flauta), Ivan Kuruc (harmonika), Igor Mihovilović (gitara), Nenad Mirt (kontrabas), Zdravko Širola (klepetaljke)
Povratak na naslovnicu

Kultura

S podporo programa
Kultura Evropske unije.

© Copyright Ivica Buljan 2014. Vse pravice pridržane. Pripravil Endora

Izvedba tega projekta je financirana s strani Evropske komisije. Vsebina spolna stran je izključno odgovornost avtorja in v nobenem primeru ne predstavlja stališč Evropske komisije.