Novo kazalište

Voditelji

Dalibor Martinis
  • Ime
  • Dalibor Martinis
  • Predstava
  • Simultani govor
  • Datum radionice
  • 7.7.2004.
Vidi životopis

Diplomirao je 1971. na Akademiji likovnih umjetnosti. Izlaže od 1969., od 1973. Djeluje kao samostalan video umjetnik, a do 1992. i u koautorstvu sa Sanjom Iveković. Održao je brojne samostalne izložbe, performanse i projekcije, te sudjelovao na brojnim međunarodnim izložbama. (Biennale u Veneciji, Sao Păulu, Kwangju-u, Dokumenta/Kassel i dr.), te na videofestivalima (Berlin, Tokyo, Montreal, Locarno, i dr.). Bio je stipendistom Canada Council/Kanada 1978, Jaica/Japan 1984, Artslink/USA 1994. Bio je sveučilišni gost-predavač u Hrvatskoj (Akademija dramske umjetnosti 1987.-1991.) i inozemstvu (Ontario College of Art, Toronto 1991/2).

Osvojio je više međunarodnih nagrada (Tokyo Video festival 1984., Locarno 1984., Alpe/Adria Film Festival Trst 1996.). Dobitnik je Vjesnikove nagrade “Josip Račić” za 1995. i Nagrade grada Zagreba 1998.

Njegovi radovi nalaze se u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, The Museum of Modern Art/New York, Stedelijk Museum/Amsterdam, ZKM/Karlsruhe, New York Public Library, Kontakt/Erste Bank, Beč i dr. Predavao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i Ontario College of Art u Torontu, a realizirao je i više televizijskih emisija na HRT-u. Trenutno predaje na Akademiji primjenjene umjetnosti u Rijeci.

Godine 1996. nagrađen je Vjesnikovom nagradom “Josip Račić”, a 1998. godine nagradom grada Zagreba. Primio je odlikovanje Reda Danice Hrvatske.

Zatvori
Aleksandar Denić
  • Ime
  • Aleksandar Denić
  • Predstava
  • Adio, kauboju!
  • Datum radionice
  • 7.7.2004.
Vidi životopis

Aleksandar Denić je istaknuti scenograf čiji se rad proteže od igranih filmova, kazališta, izložbi, dizajna interijera, arhitekture i televizijskih reklama. Bio je nominiran za Primetime Emmy Award za iznimno postignuće za scenografiju za mini seriju odnosno specijal za Rasputina, koji je osvojio Golden Globe Award za najbolju mini seriju ili TV film.
 
Bio je scenograf za Underground koji je osvojio Zlatnu palmu na Kanskom filmskom festivalu i  nagradu za najbolji strani film od Boston Society of Film Critics. Denić je također surađivao na Die Rote Zora, Agi & Ema, Deathwatch, Byzantium Blue, Once Upon a Time i We Are Not Angels. Denićev rad u kazalištu uključuje Sexual Neuroris of our Parents, Instant, Talents and Admirers, Mirandolina i Hitler & Hitler. Radio je na više od 100 televizijskih reklama, uključujući i Renault Clio, Coca-Cola, SAS i Lucky Strike.
 

Zatvori
Numen / For Use
  • Ime
  • Numen / For Use
  • Predstava
  • Črna žival žalost
  • Datum radionice
  • 14.6.2013.
Vidi životopis

Numen/ For Use je hrvatsko-austrijski dizajnerski kolektiv koji djeluje na područjima scenografije, industrijskog i prostornog dizajna i konceptualne umjetnosti.
 
Osnovan je 1998. godine kroz fakultetsku suradnju industrijskih dizajnera Svena Jonkea, Christopha Katzlera i Nikole Radeljkovića, pod nazivom For Use.
 
1999. godine grupa uspostavlja Numen kao kolektivni identitet za projekte realizirane izvan sfere industrijskog dizajna.  Tijekom 2004. godine Numen/ For Use započinje sa scenografskim radom što kulminira zahtjevnim projektom za predstavu "Inferno" Tomaža Pandura u Nacionalnom centru za Dramu (Madrid, 2005). 
 
Slijede brojne realizacije u kazališnim kućama diljem Europe. Od 2008. godine fokus kolektiva usmjeren je primarno na objekte i ideje bez strogo definirane funkcije što rezultira hibridnijim i eksperimentalnijim dijelima poput serije Numen-Light i  interaktivne instalacije Tape. 
 
Ivana Radenović je arhitektica koja autorski surađuje s Numenom na raznim konceptualnim i scenografskim projektima od siječnja 2011. Zajednički radovi uključuju nagrađeni dokumentarni film "Chair in the Desert", scenografiju za dugometražni igrani film "Balkan is not Dead"  te brojna recentna scenografska rješenja za kazalište i operu.
 

Zatvori
son:DA
  • Ime
  • son:DA
  • Predstava
  • V samoti bombaževih polj
  • Datum radionice
  • 14.6.2013.
Vidi životopis

Metka Golec i Miha Horvat od 2000. godine rade zajedno pod imenom son:DA.
 
Njihovi su galerijski pojedinačni i skupni radovi predstavljeni u više muzeja (MSUM+MG Ljubljana, Škuc, Kapelica i Kibla Slovenia, te In Bitforms Gallery and The Kitchen Gallery New York, MACRO Rome, Museum of Contemporary Art Solun, Renaissance Society Chicago, Tate Modern London, Stedelijk Museum Amsterdam, Kunstraum Bethanien and Sonambiente Berlin, Kunstlerhaus Vienna and Kunsthaus Graz, Press to Exit Skopje, P74, MGLC Ljubljana and UGM Maribor.).
 
Od 2009. počinju surađivati na sceni/u kazalištu s Ivicom Buljanom, Robertom Waltlom, Jurijem Soucekom, Maayan Danoch aka DANCE COMPANY te betonLTD-om. Radovi su im predstavljeni na kazališnim festivalima u Havani, Seoulu, Zadru, Mariboru i drugim mjestima diljem svijete. 

Zatvori
Siniša Ilić
  • Ime
  • Siniša Ilić
  • Predstava
  • Čudnovate zgode šegrta Hlapića
  • Datum radionice
  • 14.6.2013.
Vidi životopis

Siniša Ilić je likovni umetnik, rođen u Beogradu 1977. Koautor je i/ili kokonceptant i/ili izvođač u/na različitim pozorišnim i projektima iz oblasti savremenih izvođačkih umetnosti. Magistrirao je slikarstvo na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Jedan je od kosnivača i stalnih saradnika TkH – Teorija koja hoda, nezavisne umetničko teorijske platforme i TkH časopisa. Od 2002 sa Bojanon Djordjevim saradjuje na arhivskom projektu Pustinja slike.  Umetnički boravci: Kultur Kontakt, Vienna (2009), ISCP, New York City (2006), and Akademie Schloss Solitude, Stuttgart (2004/5). Učesnik Viewing Program Drawing Centra iz Njujorka. Trenutno sa grupom autora sa nezavisne beogradske i skopske umetničke scene razvija online publikaciju u nastanku anti-jargon.
 
Samostalne izložbe: 2011 “Neizvesne Adaptacije”, sa T. Gverović, Likovna galerija Kulturnog centra Beograda, 2010 “Neuporedivosti. Formiranje sumnjivog stanja”, sa Tinom Gverović, Galerija Nova, Zagreb; 2009 “Posledice”, kutos Dejan Sretenović, Salon muzeja savremene umetnosti, Beograd; 2007 “Rekonstrukcija”, sa Tinom Gverović, Konteskt Galerija i MKM, Beograd; 2006 “Mes(t)o slike”, galerija FLU, Beograd.
 
Grupne izložbe: 2011, “No Network”, kustos Branko Dimitijević, I Bijenale, Konjic, Bosna i Hercegovina,, “Never thats When”, kustoskinja Gulsen Bal, Open Space, Beč, 2010, “No Ifs, No Buts”, Tutun Depo, Istanbul, kustosi Gulsen Bal i Walter Seidl, “Ja sam to što jesam”, kustosi Maja Ćirić, Dušica Dražić, Mića Karić, Una Popović, 25 Memorijal Nadežde Petrović, Čačak, Srbija; 2009. “The Law of Capital: Histories of Oppression” kustosi Marina Gržinić i Sebastjan Leban, Mestni muzej, Ljubljana, Slovenija; 2009. “Dear Countrymen and Woman” kustoskinja Jovana Stokić, Gallery MC, New York city, USA; 2008 “Salon Revolucije”, kustoskinje Antonia Majača i Ivana Bago, dom HDLU, Zagreb, 2008 “Beyond Theory”, kustoskinja Maja Ćirić, WUK Kunsthalle Exnergasse, Beč i SUSHI galerija, San Diego, SAD.

Zatvori
Slaven Tolj
  • Ime
  • Slaven Tolj
  • Predstava
  • Komedija z ženskami
  • Datum radionice
  • 16.6.2013.
Vidi životopis

Slaven Tolj je predstavnik nove umjetničke prakse u Hrvatskoj, u koju se ubraja postobjektna umjetnost, performans, akcija, happening, land art, ambijenti, instalacije, novi mediji i drugo.
 
Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1987. godine u klasi profesora Petra Waldega. Bio je hrvatski povjerenik za 51. Venecijanski bijenale 2005. Predsjednik je Vijeća za nove medije pri Ministarstvu kulture RH.
 
Tolj djeluje u kulturnom polju kroz više funkcija - kao kustos, umjetnik i voditelj umjetničkih radionica. Kroz sve vidove njegovog djelovanja provlači se osviještenost za društvena i politička pitanja, a ključno mjesto u njegovom opusu ima grad Dubrovnik, kojem se uvijek iznova vraća kako bi reagirao na narušavanje njegovih vrijednosti, kako za vrijeme rata tako i u trenutačnoj političkoj klimi.
 
U njegovim djelima često se provlači tematika Domovinskog rata, pogotovo blokade Dubrovnika iz 1992.-1993. Tako u djelu Prekinuta igra (1993) Tolj suprotstavlja dvije fotografije, od kojih jedna prikazuje kapitel pilastra u kojem je među akantusovim lišćem zapela teniska loptica dok druga prikazuje dvoje djece kako se igraju odbijajući lopticu od zida. Ove fotografije, postavljene jedna pored druge, međusobno se nadopunjuju, omogućujući raznolika iščitavanja.
Temom rata bavi se i u svojem djelu za Documentu X u Kasselu (1997.), gdje u prostor kupole željezničke postaje postavlja lampe koje su u vrijeme rata zamjenjivale barokne lustere u crkvi sv. Ignacija, a poslije rata odbačene. On izmješta predmete iz hrvatskog ratnog konteksta te ostavlja trag rata u sasvim drugačijem prostoru. Na ovaj način Tolj je povezao njemačko kulturno središte s dubrovačkim ratnim zbivanjima.
Propitivanje Domovinskog rata na primjeru Dubrovnika nalazimo i u brojnim drugim djelima. Tako u zagrebačkoj galeriji Zvonimir 1994. izlaže ukrasne svjetiljke koje u božićno vrijeme krase Stradun. Svjetiljke, od kojih mnoge nisu radile, pokazuju stanje tame i propadanja u poslijeratnom gradu. A na izložbi Patriot (2007) sukobljava ratni Dubrovnik sa suvremenim stanjem, izlaganjem fotografija 139 muškaraca koji su poginuli u obrani Dubrovnika. Na ovoj izložbi ukazuje na suživot kulta memorije i komercijalnih sadržaja, s obzirom da su ove fotografije uobičajeno dio izložaka Palača Sponza koja služi za razne domjenke i društvena događanja. Izložbu je popratio i performans u kojem je Tolj naizmjence salutirao raznim povijesnim vojnim pozdravima dok je u pozadini svirala hrvatska himna, aludirajući na arbitrarnost odanosti ovim režimima.
Osim tematike Domovinskog rata koja se uvijek iznova javlja u njegovim djelima on reagira i na aktualne društvene teme. U performansu Volim Zagreb (2008.) koji je održan u sklopu projekta Operacija:grad, Tolj je šetao sat vremena centrom Zagreba s kacigom na glavi. Performans je bio izveden u čast Tomislava Gotovca i njegovog performansa Zagreb, Volim Te iz 1981. Ujedno se referirao na ubojicu medijskog magnata Ive Pukanića, čiji je lik u to vrijeme bio sveprisutan u medijima. Tolj preuzima ulogu plaćenog ubojice te hodajući maskiran (za razliku od Gotovca koji je gol šetao Ilicom) stvara osjećaj nelagode inherentan suvremenom društvu.
 
Iako se njegova umjetnost pretežito bavi društvenim temama, Tolj često te javne teme suočava s privatnom sferom. U svoja djela unosi element vlastitog tijela kako bi razračunao s temama identiteta, prošlosti, ljudske ranjivosti i samoće. On intimno spaja s političkim u svom performansu Hrana za preživljavanje (1993) u kojem sa suprugom Marijom Grazio Tolj maže tijelo smjesom iz limenki humanitarne pomoći te tu smjesu konzumira. Slično razračunavanje s poviješću, kako društvenom tako i individualnom, nalazimo u performansu Priroda i društvo u kojem na glavu postavlja rogove koje je naslijedio od djeda, te lupajući njima o zid pokušavao poništiti njihovu povijest (rogovi su prvotno bili namijenjeni Benitu Mussoliniju). 
 
Iako je uglavnom u svojim djelima usredotočen na lokalne teme, ponekad proširuje svoje polje djelovanja na regionalno, kao U očekivanju Willyja Brandta (1997) kada naizmjence ispija mješavinu šljivovice i lozovače pomirujući Sarajevo i Dubrovnik, ili na globalno, kao u performansu Globalisation za galeriju Exit u New Yorku (2001) kada ispijajući američki whiskey i rusku votku pomiruje ta dva konteksta.
Tolj je 2005. obnašao dužnost hrvatskog izbornika na Venecijanskom bijenalu.[3] Ujedno je voditelj i osnivač Art radionice Lazareti u kojoj organizira izložbe, performanse, projekcije i umjetničke prezentacije. Ističe se i svojim istupima u medijima u kojima se dotiče trenutačne političke i kulturne situacije u Dubrovniku.

Zatvori
Povratak na naslovnicu

Kultura

S podporo programa
Kultura Evropske unije.

© Copyright Ivica Buljan 2014. Vse pravice pridržane. Pripravil Endora

Izvedba tega projekta je financirana s strani Evropske komisije. Vsebina spolna stran je izključno odgovornost avtorja in v nobenem primeru ne predstavlja stališč Evropske komisije.