Ivica Buljan

Buljan is a homo theatralis who reflects himself in different European cultures, from his own Mediterranean to the Central European Slovenian; the French culture that he chose by education, and the German culture.

Biografija

Ivica Buljan rođen je 1965. u Sinju. Od djetinjstva bio je fasciniran ruševinama amfiteatra antičke Salone. Studirao je političke znanosti, francuski jezik i komparativnu književnost na Sveučilištu u Zagrebu.
Kao novinar surađivao je u Poletu i Startu te postao najmlađi stalni kritičar u Slobodnoj Dalmaciji. Kao dramaturg surađivao je s redateljima poput Vite Taufera, Kristofa Warlikowskog i Jeana Michela Bruyerea.
Kao stipendist francuske vlade, 1993. radio je u Théâtre National de Bretagne u Rennesu i surađivao s Christianom Colinom. Svoju prvu režiju ostvario je u Ljubljani, predstavom Ime na vrhu jezika nastaloj prema romanu Pascala Quignarda.
Fedra, nastala prema pjesmi Marine Cvetajeve, bila je međunarodni uspjeh i doživjela više od stotinu izvedbi u kultnom zagrebačkom Teatru ITD, kao i u većini europskih zemalja i Latinskoj Americi.
 
Kao ravnatelj Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu doživio je velik uspjeh. Pretvorio ga u je u jedno od najuspješnijih i najkontroverznijih hrvatskih kazališta, u kojem je debitirala cijela generacija mladih hrvatskih dramskih pisaca, redatelja i alternativnih skupina. Pod njegovim je ravnateljstvom HNK Split postalo članica Europske kazališne konvencije. S paradoksalnim ciljem biti i elitističko i populističko, ekscentrično ali i privlačno široj publici, to je kazalište odbacilo okvire tradicionalizma.
 
Buljan konstruira identitet splitskog kazališta kroz seizmografsko istraživanje sadašnjosti. Njegove predstave spoj su mediteranskog temperamenta i srednjoeuropske erudicije.
2000. godine zajedno s Robertom Waltlom osnovao je Mini Teater u Ljubljani, jedinstveno mjesto razvoja inovativnog kazališta za mladu publiku zajedno s post-dramskim istraživalačkim programom. U Mini teatru Buljan je ostvario nekoliko režija koje su imale velik odjek u slovenskom kulturnom krugu: Koltesov monolog Noć posve na rubu šuma, Schneewitchen After Party Roberta Walsera i Macbeth after Shakespeare Heinera Mullera. Glazba je važan element Buljanovog teatra. Njegov stalni suradnik je skladatelj Mitja Vrhovnik Smrekar, a na pojedinim projektima surađivao je s Let 3, TBF-om i Arsenom Dedićem.
 
Njegov koncept proširenog teatra uključuje i suradnju s vizualnim umjetnicima: Ivan Kožarić, Ana Savić Gecan, Slaven Tolj, Tobias Putrih, Tomo Savić Gecan, Vadim Fiškin, Siniša Ilić, Ben Cain, Tina Gverović, Gregory Niel, Laetitia Delafontaine…
Glumčeva persona središnja je točka Buljanovog teatra. Kroz seriju monologa koje propituju krhkost glumčevog bića, do monumentalnih kolektivnih freski potaknutih brehtijanskom energijom, njegov stalan glumački postav čine Robert Waltl, Ana Karić, Senka Bulić, Marko Mandić, Veronika Drolc, Milena Zupančič, Jose… zajedno s brojnim europskim glumcima.
 
Buljan je homo teatralis koji se odražava kroz različite europske kulture, od svoje vlastite mediteranske do srednjoeuropske slovenske; francuske kulture koju je odabrao obrazovanjem, te njemačke kulture iz koje najčešće odabire autore čija djela postavlja na scenu (Müller, Jelinek, Strauss, Sperr, Walser…).
 
Redovito surađuje sa Slovenskim narodnim kazalištem i Mladinskim teatrom u Ljubljani, Zagrebačkim kazalištem mladih i teatrom ITD.
Njegova najvažnija scenska ostvarenja su Jazz Filipa Šovagovića, Edip u Korintu Ive Svetine, Jedna i druga Botha Straussa, Princezine drame Ellfriede Jelinek, Svinjac Piera Paola Pasolinija, Garaža Zdenka Mesarića koje je premijerno izvedena u njujorškoj La MaMa-i, te Massenetov Werther izveden u Operi Maribor.
Kao pedagog radio je na Academie Experimenatale des Theatres u Parizu s Michelle Kokosowski; isprva kao asistent i zatim kao predavač. Predaje na nacionalnoj kazališnoj akademiji u Rennesu i Saint Etienneu, te je stalni predavač na ljetnoj školi Ellen Stewart La MaMa u Umbriji.
 
Dobitnik je Borštnikove nagrade u Sloveniji, nagrade Sterijinog pozorišta u Novom Sadu, Vjesnikove nagrade "Dubravko Dujšin", nagrade "Petar Brečić" za eseje o teatru, Gavelline nagrade za najbolju predstavu, Medalju grada Havane i mnoge druge.


 
Povratak na naslovnicu

Kultura

S podporo programa
Kultura Evropske unije.

© Copyright Ivica Buljan 2014. Vse pravice pridržane. Pripravil Endora

Izvedba tega projekta je financirana s strani Evropske komisije. Vsebina spolna stran je izključno odgovornost avtorja in v nobenem primeru ne predstavlja stališč Evropske komisije.